Teresa Medeiros : Nevjesta i zvijer

Ljubavni romani

raga čitateljice, toliko dugo lutao sam hodnicima ruševnog zamka da više nisam znao jesam li čovjek ili zvijer. No jedne olujne noći, praznovjerni gorštaci iz Ballyblissa, malog sela ugniježđenog u udolini podno zamka, ostavili su mi pred vratima djevicu svezanu za stablo, u nadi da će se time iskupiti za grijehe prošlosti zbog kojih sam ih kažnjavao. Ubrzo sam shvatio da je ona jedina kojoj nisam uspio utjerati strah u kosti. Nimalo me se nije bojala. Nije čak ni vjerovala da sam zmaj – nehajno me izvijestila da takvi stvorovi postoje samo u mitovima i bajkama. Pri takvom svjetlu stvari nije mi preostalo drugo nego zatočiti ju. Nisam joj mogao dopustiti da se vrati u selo i razotkrije me. Zatočio sam ju u kulu, i uskoro otkrio da ne mogu odoljeti noću odlaziti k njoj. Ne bih joj nikada učinio ništa nažao, ali volio sam je promatrati kako spava. Jer iako to nije mogla znati, uvukla mi se u srce. Istina, odbila je vjerovati da zmajevi postoje no odlučio sam ju uvjeriti da postoji nešto čarobnije od tog – ljubav. Bernard MacCullough, Zmaj od Weyrcraiga